joomla social media module

2019 06 18 corpus christi Disputa del Sacramento Rafael wide

 

Nebrojeno puta nešto obećavamo počev od najsitnijih obećanja da ćemo se javiti starim prijateljima, da ćemo doći na rođendan ili na imendan onih koji su nam dragi, do velikih životnih obećanja da ćemo dokraja poštivati preuzete obveze, da ćemo započeti puno kvalitetnije živjeti međuljudske odnose.

 

To isto obećavamo i Bogu poput izabranog naroda koji klikće „sve riječi što ih Jahve reče, vršit ćemo“. No, naši se planovi brzo izjalove, kad breme zajedničkog života treba ponijeti mi se osjećamo najnemoćnijim ljudskim bićima koja su pogodile velike brige, nemamo snage da održimo i ostvarimo dana obećanja.

 

Tomu pogoduje i vrlo brz način življenja i mišljenja na koji smo primorani jer će nas, u suprotnom sve lavina odnijeti, i pripadat ćemo bezbrojnoj skupini isključenih članova iz društva. Ako tomu dodamo otuđujuću dimenziju naših velikih gradova onda se naše relacije uglavnom svode na neke usputne susrete, kad prigodimice, imamo ovu ili onu korist.

 

Problem se dodatno pojačava ako imamo na umu da se u našu kolektivnu svijest ušuljalo nepisano pravilo da u nikoga ne smijemo imati povjerenje, jer se svi služe prevarama, jer svi nekoga radi nečega žele iskoristiti, i da su „uspješni“ samo oni koji su vješti manipulatori.

 

Ovaj proces promatramo s gađenjem jer se, s vremenom, u nama taloži gorčina, nezadovoljstvo, te svakidašnje jadikovanje nad tim i takvim svijetom. Iz toga začaranog kruga nesmisla kao da nema izlaza.

 

Tek rijetki ljudi unose nam nadu da će biti bolje. To su oni ljudi koji se ne odriču dosljednosti, koji su ostali vjerni prvobitnim obećanjima što su ih dali Bogu i čovjeku. Ta nada zapravo počiva na onomu što je Krist obećao i izvršio čovjeku.

 

On proljeva svoju krv, biva poslušan do smrti Ocu, a sve to otvara ljudima mogućnost ponovnog pristupa k Bogu. Isus Krist je zalog bolje budućnosti. On upravo radi svoje životne dosljednosti jamči dobra koja u budućnosti iščekujemo.

 

Njegov lik i djelo nam sugeriraju da pogled usmjerimo prema budućnosti. Potrebno je u tom smislu otresti se mrtvih djela da bismo služili Bogu živomu. To je biti novoga Saveza. To nije propuh informacija u koje smo zaronjeni svaki dan, to nisu isprazna obećanja političara i novinara već je to obećanje Novog saveza, to je zapravo sam život vječni.

 

Bog nam se nudi na blagdanskom stolu. On dopušta da jedemo njegovo tijelo te da pijemo njegovu krv koja se za mnoge prolijeva još i danas.

 

To je nečuvena novost koja nas uvijek iznova pogađa ne samo na blagdan Tijelova, nego svaki put kad sudjelujemo životom i djelom u neprestanoj euharistiji. Neprestanoj pohvali Boga i čovjeka, neprestanoj zahvalnici Bogu i čovjeku.

 

Alojz Ćubelić, OP

 

 

0
0
0
s2sdefault