joomla social media module

2018 09 28 26 ned

 

Zabrane su kao vožnja bez cilja


Bog želi djelovati šire od nas samih! BOŽJE SRCE JE ŠIROKO!

 

U prvom čitanju iz Knjige Brojeva GOSPODIN DAJE SVOGA DUHA sedamdesetorici starješina te su stali prorokovati, ali ga daje i dvojici koji nisu bili s njima u taboru. Jošua traži od Mojsija da ušutka ovu dvojicu, a Mojsije mu odgovara riječima: “Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok …” (Br 11, 29)

 

Da, upravo zavist priječi ljudsko srce da se otvori Bogu, a zavist je kao takva motivirana sebičnim strahom, te ne dozvoljava s drugima dijeliti ono što smo i sami primili iz Božje darežljivosti. To je ono od čega pate mnogi bogataši kojima je upućena oštra riječ u današnjem drugom čitanju.

 

APOSTOL UPOZORAVA BOGATAŠE na kazne koje će ih zadesiti u posljednje dane, jer su zloupotrijebili ono što im je dano za korist drugih, slabijih i siromašnijih…

 

TREBAMO SE PAZITI SINDROMA SAMODOSTATNIH BOGATAŠA!

 

Kao i u prvom čitanju u kojem Jošua traži od Mojsija da ušutka Eldada i Medada, jer prorokuju a nisu bili s njima u taboru, tako u današnjem evanđelju Ivan očekuje od Isusa potvrdu onoga što su oni (apostoli) činili, jer su nekima koji nisu bili s njima branili izgoniti đavle…

 

Ivanovo pitanje Isusu, kao i ono Jošijino Mojsiju, moguće da je bilo motivirano svojevrsnom zavišću, strahom i nedovoljnim poznavanjem Božje riječi i Božje volje. Bog naime želi da sav narod, svaki čovjek, bude tako otvoren Božjem duhu da ga Bog može učiniti svojim proročkim oruđem.

 

ISUS zato ovdje svoje apostole, a i nas, još jednom poučava kako ne smijemo uzurpirati primljene darove i svesti ih na zabrane, kao da su oni naše privatno vlasništvo.

 

U tom slučaju primljeni darovi bi postali neupotrebljivi, a život sablažnjiv. U povezanosti s time opominje nas kako se trebamo paziti sablazni i kako u startu treba iskorijeniti (odsjeći, iskopati) ono što nas navodi na sablazan.

 

Zavist nas zatvara u lažni posjed, lažni posjed zloupotrebljava primljene darove, zloupotreba darova izaziva sablazan, sablazan pak vodi u pakao.

 

VOŽNJA BEZ CILJA … VODI U PAKAO!

 

Jedan je komunistički funkcioner žurio na vlak. Uskočio je u prvi taxi i rekao šoferu: “Vozi najbrže što možeš, jer ću inače okasniti!”
Vozač je odmah pritisnuo papučicu do kraja i stao sve pretjecati po cesti.

 

Funkcioner je za to vrijeme malo zatvorio oči razmišljajući o onome što će govoriti radničkoj klasi na predviđenom skupu. Nakon nekoliko minuta sjetio se da vozaču nije rekao kamo treba voziti.

 

Kad je otvorio oči vidio je da vozač vozi u posve suprotnom smjeru od kolodvora. “Znaš li gdje voziš?”, upita funkcioner vozača. “Ne znam druže, ali vozim najbrže što mogu.”, odgovori ponosno vozač.

 

Pročitao sam neki dan jednu žalosnu vijest kako su, zbog nedostatka novih zvanja, naši dominikanci u Italiji, u Firenci, odlučili napustiti samostan Sv. Marka nakon neprekinutog djelovanja kroz 600 godina.

 

Zatvaranje jednog duhovnog i kulturnog središta grada Firence poznatog po freskama Blaženog Angelica i po gorljivom dominikanskom propovjedniku svetog života Girolamu Savonaroli i td., govori da je netko debelo zaribao u primljenim darovima i da vozi besciljno.

 

To bih nazvao procesom popuštanja samouništenju do kojega su dovele upravo razne zabrane služenja Božjim darovima i njihovo osiromašeno svođenje na samozadovoljstvo vlastite pameti koja sve želi kontrolirati.

 

Zabrane su kao vožnja bez cilja, uvijek vodi zatvaranju, sebičnosti, izolaciji i u konačnici propasti. Vrijeme je da se konačno zaustavi takva vožnja..., jer ona mnoge duše vodi u pakao.

 

Umjesto toga, trebamo svi tako povjerovati u Isusa kako bi on po našoj vjeri rušio kraljevstvo sotonino a uspostavio kraljevstvo Božje. Bog je naime svojoj Crkvi dao toliko bogatstvo darova koje ona treba tako oduševljeno sijati, naime da bi sve narode svijeta zahvatio Božji duh.

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault