joomla social media module

2018 09 19 d naslovna

 

Tosc, planinski vrhunac visine 2275 metara u srcu slovenskih Julijskih Alpi

 

U rujanskim popodnevnim satima dvojica "nebeskih zanesenjaka", Dajan i Domagoj Augustin, uspjela su osvojiti Tosc, planinski vrhunac visine 2275 metara koji se smjestio u srcu slovenskih Julijskih Alpi. Uspon i silazak su bili iznimno zahtjevni. Sve je trajalo oko 12 sati i prešli smo više od 20 kilometara.

 

Pješke smo krenuli s visoravni Pokljuka. Put nas je prvo doveo u crnogoričnu šumu, a zatim na veliki proplanak gdje se nalazi nekoliko drvenih kućica.

 

U jednoj od kućica proizvodi se kravlji sir - okus nam nije poznat, ali vjerojatno je dobar zato što krave uživaju u zdravoj planinskoj travi i svježem alpskom zraku.

 

Na kraju proplanka započeo je uspon po uskim i kamenitim puteljcima do vrhunca gdje se otvara prekrasan pogled na Bohinjsku dolinu. Uslijedilo je razmjerno lagano pješačenje po ravnoj šljunčanoj stazi ispod koje se mjestimice nalaze provalije i nisko raslinje.

 

Poslije više od jednog sata stigli smo do križišta, pri čemu je jedan put vodio prema Triglavu, a drugi prema Toscu. Prije završnog uspona okrijepili smo se hranom i pićem.

 

Uspon na Tosc bio je vrlo strmovit, izvanredno naporan i povremeno opasan. Najteži i najzahtjevniji dio uspona je do južnog manjeg vrha Tosca.

 

Na dužini staze od 800 m, trebalo je svladati visinsku razliku od 378 m. Dobivajući na visini, vidokrug je postajao sve širi i sve ljepši - bio je to dodatan razlog da nastavimo prema krajnjem cilju.

 

Stigavši na konačno odredište našeg putovanja, veliki Tosc, shvatili smo da uloženi napor nije bio uzaludan - s travnatog vrha pružio se prekrasan pogled na veličanstveni Triglav, na većinu okolnih planina u okrugu Bohinjske doline te na alpske vrhunce u susjednoj Italiji i Austriji.

 

U tim trenucima treba samo sjesti, zašutjeti i promatrati božansku prirodu. U povratku smo vidjeli alpskog kozoroga koji nevjerojatnom lakoćom svladava i najteže planinske prepreke.

 

Nije se dugo zadržavao pred našim očima, pa smo iskoristili svaki trenutak da uživamo u pogledu na ovu čudesnu životinju. Zadnja dva sata spuštali smo se s upaljenim svjetiljkama - noć je sa sobom donijela razumljivu nelagodu, ali povremeni susreti s drugim planinarima i čisto zvjezdano nebo učinili su tu noć nezaboravnom i takoreći nestvarnom.

 

Bogu hvala na svemu što nam je pružio i omogućio da doživimo Njegovu blizinu u planinskim vrhuncima prekrasnih Julijskih Alpi! Do sljedeće godine, do uspona na Triglav!

 

 

D. i D.

 

 

0
0
0
s2sdefault