joomla social media module

2018 08 19 20 ned

 

Čit: Izr 9, 1-6; Ef 5, 15-20; Iv 6, 51-58

 

Riječima se u današnje vrijeme najbliže i najbrže približavamo slikama. U našoj svijesti i podsvijesti je riznica raznolikih slika koje ključaju i vrve u raznim trenucima našega života.

 

U riječi je teško prodrijeti jer gotovo u nikoga više nemamo povjerenja, riječi se izvrću, laž je kruh naš svagdanji tako da se osjećamo prevarenima, napuštenima, odbačenima. Slike su tu da iznova snivamo i maštamo o onome boljem, kvalitetnijem životu za kojeg ipak u sebi pronalazimo uporište.

 

No, riječi ipak ostaju. Poglavito riječi živoga Boga zapisane u Bibliji. One se mogu čitati poput kriminalističkog romana, jer nas upućuju u svojoj nutarnjoj povezanosti na neke fakte koji nam daju snage i pameti da u ovom svijetu u kojem prevladava ludost i nepravda izdržimo. Božji duh nam pomaže da proniknemo u poruku za nas i za naše vrijeme.

 

Knjiga Izreka stavlja na pijedestal riječ mudrost. Ona kao da prebiva na vrhuncu neke piramide. Strah nas je i pomisliti penjati se do nje, pa neprestance uzmičemo odajući se tobožnjim lakšim putovima, prepuštamo se uhodanim putovima koji nas ipak nikuda ne vode.

 

Ako se ipak odlučimo početi se penjati po toj piramidi da bi dosegli razboritost i mudrost onda uviđamo da nam štošta nedostaje, da nismo ustrajni, strpljivi, da smo često lijeni, i da na tom mukotrpnom putu lako odustajemo.

 

Nekad nam se opet čini da je to apsurdno sizifovsko guranje kamena koji će nam se jednom vratiti niz glavu. Ideal ipak ostaje jer smo gladni i žedni mudrosti.

 

Ta mudrost je gostoljubiva, bogata, izobilna da može darivati sve one koji za njom čeznu. Stoga treba ostaviti ludost, da bismo živjeli i hodili putem razboritosti. To je onaj kruh i vino za koji pomiješani daju život.

 

Već je stari Seneka potvrđivao da navečer prije spavanja ispituje sve svoje postupke prethodnoga dana kako bi sutra pokušao imati bolji odnos s ljudima, s prirodom, sa svime što ga je kao čovjeka snašlo i zanimalo.

 

Kršćani to analiziranje samoga sebe i svojih postupaka nazivaju ispitom savjesti koji omogućuje da se pogledamo u zrcalo vlastite nutrine kako bismo svjesni onoga što jesmo pokušali postati ono što bismo htjeli biti. A htjeli bismo biti sretni i htjeli bismo uvijek živjeti. Razmišljanje nam pomaže da uvidimo kako zapravo živimo.

 

Kao lude ili kao mudri. I riječi svetog Pavla, ako objektivno gledamo dobivaju svoju punu aktualnost. Vrijeme se ne smije uludo trošiti jer dani su zli.

 

Ne samo da su dani zli nego se čini da su i ljudi zli. Tu posebice ističemo opću ravnodušnost koja se čini najtežom stvari. Unatoč svemu treba slaviti Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljivati Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista.

Nikako se nasititi ovog zemaljskog kruha.

 

I pijemo vino koje ne raduje naše srce već se punimo gorčinom. Mi gladujemo i žeđamo za Bogom. Htjeli bismo spoznati i ljubiti. I upravo se to zbiva u euharistiji.

 

Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Euharistija daje vjernicima život koji Sin ima od Oca.

 

Alojz Ćubelić, OP

 

0
0
0
s2sdefault