joomla social media module

2018 08 14 UBDM

 

Marija prihvaća Boga u svoj njegovoj nerazumljivosti i neshvatljivosti

 

Gotovo neprimjetno grijeh se uvukao u naše živote i kao da se iz dana u dan uvjeravamo u njegovo kraljevanje. Ništa nam ne odgovara, sve se odigrava tako kao da nas život sili na nešto drugo od onog što želimo, kao da neke tajne sile vladaju svijetom i ljudima. Adam se također buni premda je prekršio Božju zapovijed.

 

Odmah se posve ljudski ponaša, prebacuje krivnju na drugog jer mu je neugodno stajati gol pred Gospodinom pa se dosljedno tomu skriva. Ni žena ne može izdržati u svojoj ulozi pa i ona krivnju svaljuje na zmiju. I upravo u tim odnosima od početka svijeta postoji misterij odnosa između zla i dobra kod ljudi i mogućih drugih bića s kojima ljudi dolaze u dodir.

 

Grijeh je kroz povijest bio mistificiran, sveden na puko neizvršavanje zapovijedi, njime se prijetilo jer grešnici bi posljedično trebali ići u pakao, itd. Gorljivo je služio propovjednicima i poučavateljima svih mogućih orijentacija kako bi svoje probleme riješili prijetnjom ili kaznom.

 

Razvio se i čitav niz duhovnosti koji svoja zapažanja temelje na grešnom čovjeku, na njegovim zlim sklonostima, na ništavosti čovjeka uopće te njegove mizernosti u odnosu na Boga. Mnogi i veliki umovi su upali u tu klopku osude čovjeka i njegovih mogućnosti.

 

Grijeh je mnogima poslužio da malo više napreduju na socijalnoj ljestvici preimenujući ga u nepodobnost, rušenje onog što je tradicija izgradila itd. No, ono što je potrebno shvatiti jest činjenica Kristova otkupnine za nas grešnike, jer se Isus nije libio dati svoj život da bismo mi imali život.

 

Krist je iznova uspostavio narušenu ravnotežu odnosa između čovjeka i Boga. Najbolji primjer tog novog odnosa s Bogom je Marija koja razmišlja pred anđelom koji joj navješćuje radosnu vijest o rađanju Boga.

 

Budući da često toj Marijinoj bezgrešnosti prilazimo iz bitno ljudske perspektive teško nam se dovinuti do toga kako se zapravo to zbiva da Bog poprima i ljudsko obličje i to preko ljudi kao što su bili Marija i Josip.

 

No, ako samo malo krenemo u razmišljanju drugim smjerom poruka današnje svetkovine posve drukčije izgleda od onog što mi često zamišljamo.

 

Meni se čini da je riječ o našem odnosu prema Bogu i o ljudskoj sposobnosti da doista posluži u izgradnji i ostvarenju Božjeg plana spasenja za sve ljude.

 

Ukoliko sve prebacimo na Boga onda više ne ostaje ništa za čovjeka jer bi u tom slučaju on bio obični poslušnik, njegov rob, netko tko izvršava jedino Božje zapovijedi jer je on njegov gospodar.

 

Bog namjesto njega čini sve a čovjek ništa jer će ionako sve biti kako to Bog želi. Marija je ipak pokazala nešto drugo. Da prihvaća Boga, da se predaje njegovoj volji istodobno se ne odričući vlastitog zalaganja i življenja u skladu s onim što je ona kao ljudsko biće.

 

Marija prihvaća Boga u svoj njegovoj nerazumljivosti i neshvatljivosti. Da Marija nije učinila tako tko zna kako bi se ova naša ljudska povijest i povijest spasenja odigravala.

 

A Marija je mogla odlučiti i suprotno. I ne htjeti Boga u svom životu. Kao što to i mi danas možemo učiniti. Ili ga prihvatiti ili odbaciti. I u tome je sva tajna grijeha. Nestaje prisnosti s Bogom, kidamo sve spone koje nas s Bogom vežu.

 

Koliko god nam to izgledalo teško, u životnim prilikama i neprilikama današnja svetkovina je poticaj da se poput Marije odlučimo za Boga. Ako se na to odlučimo i Bog će nam pomoći da dođemo do njega.

 

Alojz Ćubelić, OP

 

 

0
0
0
s2sdefault