joomla social media module

2018 05 10 VII

 

A samo zajedništvo okupljenih u Kristu čuva nas od doticaja Zloga

 

U prvom čitanju iz Djela apostolskih Isusovi učenici su se upravo vratili u Jeruzalem nakon što su svjedočili Isusovu uzašašću.
Budući da su od Gospodina primili jasnu zadaću za poslanje, odmah su se dali na posao. Zajednica, pod vodstvom Petra, bila je ujedinjena u molitvi iščekujući Obećanje (vidi Dj 1, 4), odnosno Duha Svetoga.

 

Mjesto molitve i iščekivanja je „gornja soba“, odnosno ono mjesto gdje im je Gospodinova prisutnost i nakon uzašašća tako bliska. Tu je u molitvi izabran i Matija umjesto Jude koji se iznevjerio...

 

Čuli smo da je Juda bio vođa onih koji su uhvatili Isusa (vidi Dj 1, 16). Iako je bio jedan od dvanaestorice i imao udjela u apostolskoj službi (vidi Dj 1, 17), ipak pao je tako nisko zbog pohlepe, te je u posjed primio Predio smrti (vidi Dj 1, 19), (umjesto Predjela života koji je imao u Isusu). Ušao je dakle u posjed Zloga (Sotone), te tako postao sin propasti (vidi Iv 17, 12) kojega u svojoj velikosvećeničkoj molitvi spominje Isus.

 

INDIVIDUALIZAM KAO GUBITAK IDENTITETA.

 

Juda je najbolji primjer krajnjeg učinka individualizma na čovjeka. U početku s dojmom da kao takav sve kontrolira na kraju dolazi do toga da mu sve izmiče, te više nije u stanju ni sebe kontrolirati (potpuno se gubi). Imamo u konačnici očaj koji vodi potpunom gubitku i razaranju identiteta.

 

Zamka Zloga u ovo naše vrijeme je u masovnom izdvajanju pojedinaca iz zajednice „kadeći“ im biranim riječima koje napuhuju i osjećajem samodovoljnosti („ti zaslužuješ više od drugih“; „ti si sunce oko kojeg se okreću planeti“ ...).

 

„Ja sam dobar čovjek...; Ja vjerujem u Boga ali ne vjerujem u Crkvu“, neke su od krilatica onih koji opravdavaju svoj slobodni hod pored Crkve... (izbjegavajući tako hod u Crkvi i s Crkvom). Riječ je o kršćanima koji poput Jude napuštaju apostolsko zajedništvo i pokušavaju upravljati Isusom na svoj način, a zapravo ga takvim načinom izdaju i prodaju. Oni tako traže neki svoj posjed, a pritom im godi osjećaj važnosti koju im odjednom poklanja svijet.

 

Međutim, nisu ni svjesni da su upali u zamku posjeda zasnovanom na nepravdi, koji na kraju vodi duhovnom nezadovoljstvu, nestanku i osobnom razobličenju.

 

Načelo individualizma u potpunoj je suprotnosti Isusovoj molitvi Ocu da svi budu jedno, jer on vodi neprekidnom kidanju i cijepanju. Individualizam zapravo rađa nove sinove propasti, koji prodajući zajedništvo onih koji su Kristovi, ulaze u Predio smrti (Dj 1, 19) koji je pod upravom Zloga.

 

Tako, zbog časovitih užitaka napuštaju i gube trajni posjed, onaj u Bogu.A samo zajedništvo okupljenih u Kristu čuva nas od doticaja Zloga. Ovdje se trajno trebamo preispitivati, te ispunjavati praznine  u sebi molitvom da u nama ne bude takvog prostora koji vodi u propast...

 

Temelj i uzorak onoga za što je Isus molio nalazimo u opisu prve zajednice kršćana:U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onog a što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. (Dj 4, 32)... DA IH SAČUVAŠ OD ZLOGA.

 

Isus zna da će svi koji vjeruju u njega trebati posebnu Božju zaštitu od Zloga koji djeluje u svijetu. Zato upućuje svom Ocu molitvu za njih, odnosno za nas, kojima je dao poslanje u svijetu.

 

Da bismo bili sačuvani od Zloga moramo biti  posvećeni u istini, ostati u istini riječi Božje.Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.
U svijetu se danas najveća borba vodi oko nadzora nad umovima ljudi. Riječ je o pravoj dijaboličkoj manipulaciji na globalnoj razini, o pokušaju masovnog obezvrjeđenja temeljnih vrijednosti, kao i objavljene istine.

 

Ta borba, stječe se dojam, za nadzor nad umovima sve se više pojačava. Moglo bi se reći da se na neki način nalazimo u ključnoj (završnoj) etapi, u kojoj se pokušava uspostaviti jedna globalna diktatura nad onim što mislimo i vjerujemo.

 

U našim umovima se sve događa, ali sve dok je naš um pod utjecajem Božje riječi i dok ima priliku čuti istinu on je na bitnoj razini slobodan (jer čovjek onda, unatoč poteškoćama, ide pravim putom).

 

Sačuvani od Zloga, od njegovih manipulacija, bit će oni koji su posvećeni u istini, odnosno kojima je život u svjetlu Riječi. Zato Isus moli svog Oca – Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga (Iv 17, 15). Te nastavlja ključni dio molitve – Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina (Iv 17, 17).

 

Koliko smo dakle sačuvani od utjecaja Zloga ovisi o tome koliko živimo autentičnim životom kršćanina, koliko smo posvećeni svom pozivu...

 

Tko nije posvećen u istini (što uključuje i borbu za istinu) ne može izbjeći upliv Zloga čiji utjecaj na čovjeka ide preko onoga dijela njegova života koji nije u istini.

 

S obzirom na to da kršćani žive u svijetu u napasti su da zaborave svoju prvotnu zadaću, te da sami podlegnu ponudama izvana, došaptavanju...

 

Tako, umjesto da budu svjedoci i znak, „grad na gori“, mogu biti zavedeni i izgubljeni poput Jude. On je ostavio prazninu iza sebe u apostolskom zboru dvanaestorice, koju je trebao netko nadomjestiti, i čuli smo bio je to Matija. Međutim, bude li previše kršćana koji ostavljaju praznine iza sebe (jer ne žive u istini...) tko će njihove praznine nadomjestiti?

 

Ne smije nam zato nikada iz vida nestati naša temeljna potreba za zajedništvom u kojem se učvršćujemo i iznova nadahnjujemo na izvoru zajedničke snage. Nađimo zato redovito vremena za „gornju sobu“ u kojoj nas Gospodin svojom prisutnošću povezuje u jedno i učvršćuje u istini.

 

Petar Galić, OP