joomla social media module

2018 03 29 v petak

 

Križ nas vraća trezvenosti vjere

 

Veliki petak je dan u kojem se spominjemo Gospodinova raspeća. Ono što se u svoj dramatičnosti počelo događati prethodne noći Velikog četvrtka izdajom Judinom, na križu je doživjelo vrhunac boli...

 

Međutim, upravo ta bol Kristova, njegova patnja, je ono što nas ljude oslobađa besmisla koje mnogi proživljavaju kroz vlastitu bol i patnju, kroz vlastitu ostavljenost i tugu. Križ Kristov je osmišljenje svake ljudske patnje...

 

Krist koji uzima križ i nosi ga sa svakim od nas i za svakoga od nas nudi osmišljenje svake patnje usmjeravajući je prema konačnom cilju koji oslobađa (od napasti beznađa i žalosti) i donosi pobjedu baš ondje gdje se poraz činio potpunim (u trenutku smrti).

 

...NAŠ JE PUT PREMA ZRELOJ VJERI...

 

Križ je prouzročio strah, potom šok a onda doveo do tako potrebnog otrežnjenja od vlastitih zabluda u koje su bili utonuli prvi učenici...

Sapuničasta vjera u samo malom pogledu na križ na kojem visi Krist rasprsnula se do neprepoznatljivosti.

 

To je u Petru dovelo do zatajenja pameti (tvrdio je da ga ne pozna), a potom do ljekovitog i tako potrebnog gorkog plača... Na kraju će i on sam završtiti na križu, istina s glavom prema dolje, kao i brat mu Andrija, kao i ostali apostoli, u jednoj od dimenzija višedimenzionalnosti onoga Kristova.

 

Danas se klanjamo križu, ljubimo ga, kako bismo u tom činu opet došli k sebi, i opet započeli hod cjeline. Ovdje opet postajemo svjesni tko smo, i gdje nam je prava domovina...

 

Duhovnost križa Kristova je put rasta u vjeri, ali onoga križa na kojem je tijelo Kristovo sa svim tragovima patnje i pobjede...

Strah koji moderni čovjek sve više osjeća pred ovom realnošću stvarne žrtve, govori samo o skretanju s ispravnog puta... A mi se ipak trebamo hvaliti križem Gospodina našega Isusa Krista na kojem i sami trebamo biti raspeti svemu što vodi skretanju (vidi Gal 6, 14).

 

KRIŽ JE NAŠA ŠKOLA ISPRAVNE DUHOVNOSTI!

 

Vjera koja je lišena žrtve Kristove ne vodi susretu s Uskrslim (jer do njega se dolazi preko križa). Takav pokušaj hoda u svom najblažem obliku više nalikuje nezrelom skakutanju, a u težem obliku postaje nešto što izlazi izvan okvira kršćanstva... Ispravna je samo ona duhovnost i karizma koja je prošla školu križa, i koja je sazorila u Isusovim ranama.

 

Darovi bez sjedinjenja s Raspetim, i duhovnost koja nije uronjena u njega postaje samo još jedan vid konzumerizma u kojem se luta od jedne do druge police...

 

Ako je Uskrs najveći kršćanski blagdan, a on to jest, onda je muka Gospodinova, križ Gospodinov put pročišćenja u nama od svega onoga što tom uskrsnuću ne vodi.

 

Stoga je prigrliti križ put koji vodi konačnoj proslavi... Prigrliti križ znači zapravo prigrliti Krista Gospodina i njegovu žrtvu, njegovu muku (za naše spasenje) učiniti svojom... To je put pronalaska mjesta ispravnog motrenja i zrenja iz pozicije desnog razbojnika...

 

...POZICIJA DESNOG RAZBOJNIKA I NAŠA JE PRILIKA...

 

Isus je bio raspet na križ između dva razbojnika. Jedan od njih se pokajao za grijehe i prihvatio Krista za svog Spasitelja. Drugi pak nije iskoristio istu priliku, nego je ustrajao u svojoj zloći.

 

Krist na Križu zato je naša prilika u sjedinjenju svoga križa s njegovim. Na njegovom križu je pravda koja plaća cijenu za svaku našu nepravdu i svaku našu krivnju...

 

Pa ako je Krist ondje, (pod)sjeti se često, onda zasigurno ne postoji neki drugi put i neki drugi način (iako se lakši činio i predstavljao) koji bi vodio spasenju. Kad bi takav postojao tada Sin Božji sigurno ne bi visio u agoniji... I sigurno ne bi baš ondje, na križu viseći, svoju majku dao Ivanu za majku, kad bi se mogla takva majka osigurati na neki drugi način.

 

Naprotiv, on sam želi da i mi to prepoznamo i da i mi budemo privučeni njegovom žrtvom, njegovim križem, jer kaže: „A ja kad budem uzdignut ... sve ću privući k sebi“.

 

Tko dopusti da ga privuče Gospodin na križu, taj spasenja je blizu...

 

Petar Galić, OP