joomla social media module

2018 03 28 v cetvrtak

 

Oprani od Gospodina

 

Ima ono u čovjeku što samo Krist može oprati, a to je čovjekova nečista savjest, savjest pritisnuta krivnjom zbog grijeha.

 

Dopustiti Isusu da te opere znači novu priliku za tebe, da budeš čovjek na Božju sliku. Imati udjela s Kristom (vidi  Iv 13 ...) znači prihvatiti biti očišćen njegovim poniženjem, njegovom žrtvom, ali znači i prihvatiti njegovu žrtvu kao odrednicu i smjerokaz za ispravljanje svoje savjesti.

 

Isus, bez razlike, želi nad svakim čovjekom izvršiti čišćenje, želi svakog čovjeka očistiti svojom žrtvom. Svi mi pred Isusovim zahvatom prepoznajemo ono nedopustivo u sebi samima, a što bismo trebali iznijeti na vidjelo i ukloniti, ako želimo biti Kristovi.

 

No, u čovjeku se redovito nešto opire toj korekciji, tom Isusovu zahtjevu čišćenja, jer unutar sebe zna i osjeća da to znači kako mora korjenito mijenjati svoj život, svoje mišljenje, svoj „slobodni“ hod.

 

I Petar se u početku opirao: „Zar ti da meni noge pereš“. Ali Isusova, u tom trenutku, stroga odlučnost izjave dala mu je odmah na znanje kako tu nema kompromisa, te kako se on sam neće moći oprati ako se ne podvrgne tom Isusovu zahvatu.

 

Pranje koje Krist provodi u nama traži vlastito preispitivanje i podvrgavanje Božjem zakonu korekcije, kao i odbacivanje protubožjih zakona i poriva. Isusovo pranje nas zapravo razotkriva, jer ono zapravo prodire ispod kože i detektira nutrinu poniznim pipanjem...

 

Juda je pokušao raditi kompromise sa svjetskim elitama onoga vremena, a ostati ondje za istim stolom s Isusom i ostalima. Bio je to zapravo njegov  pokušaj manipulacije Kristom i kršćanskim imenom za svoj interes...

 

Svaki takav pokušaj optereti savjest i to toliko da je moraš umiriti nekim lažnim objašnjenjem, ako se odbijaš korigirati spasonosnim opomenama...

 

Što se tiče spasonosnih opomena, Krist je kod pranja nogu učenicima upozorio „Niste svi čisti!“. Želio je on potaknuti Judu da se skrši pred ponudom Božje milosti, te da odbaci interpretacije koje nude i ovce i novce.

 

Srce koje uporno odbija Boga, ili koje pokušava kontrolirati Boga ili ga sebi prilagoditi postaje pogodno za nastanjenje đavla. Tako je naglašeno kod Jude: „sa zalogajem uđe u nj Sotona.“

Nije moguće istovremeno biti za stolom Gospodnjim i za stolom đavolskim bez posljedica. Jer kako nas opominje Božja riječ: ne blagujte poslastica njihovih (vidi Ps 141, 4).

 

Poslastice koje đavao danas nudi kršćanima začinjene su na najfiniji način tzv. civilizacijskim dostignućima, demokracijom, ljudskim pravima, zaštitom žena, multikulturalnošću, tolerancijom i sl. Đavao je najopasniji kad je zaogrnut ljubaznošću... kad nešto nudi što kao čovjeku donosi iskorak („bit ćete kao bogovi“). Ali budući da je u zmije razdijeljen jezik (jedno govori, a drugo sprema) treba zato osluškivati što se krije iza profinjenih promotora tih dostignuća. 

 

Civilizacijsko dostignuće tako se razotkriva kao ideološka kolonizacija, kako ga je Papa ovih dana nazvao, u kojem čovjek nije više na Božju sliku nego nekakav neodređeni (iz)rod (i broj) ovisno o seksulanoj nastranosti kojom je opsjednut. 

 

Demokracija i ljudska prava su se pretvorila u kontrolu medija i proglašavanje netolerantnima i nazadnima onih koji ne pristaju na nametanje nečega protivnog njihovoj savjesti.

 

A pod zaštitom žena od nasilja i njenim pravom na slobodu izbora podrazumijevaju kao glavnu stvar provući pravo žene na pobačaj, što je zapravo najveće nasilje nad ženom, jer žena koja ubija vlastito dijete ubija i samu sebe kao majku...

 

Sva ta tzv. civilizacijska dostignuća vode urušavanju civilizacije, jer sve što se protivi Božjem zakonu vodi u konačnici u katastrofu.

Juda u svom položaju poslušnika ondašnjih elita, koji su ga tapšali po ramenu zbog njegove slobodoumnosti i otvorenosti za njihove projekte, daje izdati i svezati Onoga koji mu je nudio pravu slobodu.

 

Svi koji odbiju biti očišćeni Kristom na kraju potpuno gube slobodu koju su željeli bez Krista graditi. Slično se događa s našom vladajućom elitom koja pokušava graditi demokraciju ignorirajući Kristove opomene u svojim savjestima. Govoriti da si kršćanin a pristajati na ideologije zamotane u celofan zaštite od nasilja nalikuje onom Judinu poljupcu Krista dok ga izdaje.

 

Judin poljubac na kraju se pretvorio u najgore nasilje protiv Krista. Takve poljupce ovih dana moderne Jude nude Crkvi i kršćanima koji žele biti vjerni Kristu. Nije isključeno da im pripremaju slično nasilje radi zaštite „ljudskih prava i sloboda“.

 

Mnogi su se od tih „Istanbulista“ nakon svega što su učinili ovih dana nacrtali u crkvama, kao da se ništa nije dogodilo. I još lukavo najavljuju, da bi zamaglili stvar, kako će Crkvu uključiti u raspravu o pobačaju: kao da ta stvar za Crkvu nije jasna, i kao da se Božja zapovijed može podvrgnuti raspravi.

 

Isus i njima zato samo poručuje: „Juda, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega!“ Nisu se dali oprati Kristovom opomenom, a Krist je opominjao preko svoje Crkve. Zato je nazočnost takvih na svetoj misi kaljanje svete misne žrtve, a znamo da je u Judu upravo zato sa zalogajem ušao Sotona.

 

Ne bih želio da im se to dogodi, nego molimo Gospodina da ipak raskajani zamole od njega temeljito pranje.

 

...SAMO OPRANI OD GOSPODINA IMAJU UDJELA S GOSPODINOM...

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault