joomla social media module

2018 01 20 III kroz god

 

Biti glas proroka Jone u Ninivama današnjice

 

Neki ljudi bi htjeli, dok im dobro ide u životu, da im se nitko ne miješa u njihov posao, pa čak ni Bog. (Bog može biti samo dežurni krivac za slučaj kad im nešto ne bude išlo kako su oni naumili). I već je to veliko zlo, kad čovjek želi svojim dobrim djelima i svojim napretkom na svim razinama pokazati kako on može funkcionirati i bez Boga.

 

Taj napredak na kraju ide tako daleko da čovjek pomisli da je on bog, i onda poželi i odluči to i dokazati. No, time dokazuje samo to kako se nije makao dalje od onoga što nam je otkriveno već na prvim stranicama Biblije, o tome što se događa s čovjekom kad, u suradnji sa zmijom, pomisli kako može sam postati bog (bez Boga).

 

Takva suradnja i takva izgradnja i napredak na kraju redovito čovjeka vodi do nenadanih razaranja i nekontroliranih događanja...

Čovjek kad pomisli kako je on bog (bez Boga) redovito poželi mijenjati strukturu i sliku čovjeka, pa nastaju slike protiv svake logike i zdrave pameti. Tako smo u ovo vrijeme svjedoci nove etape francuske revolucije sa pripremljenim crtežima „dugine obitelji“, što je zoran prikaz napretka i glavnog sadržaja revolucionarnog programa iz same srži Istanbulske konvencije.

 

Pokazuje se tako kako je govor o novom programu zaštite protiv obiteljskog nasilja u stvari perfidno ideološko nasilje protiv obitelji, i to počevši od djece u vrtićima...

 

Jedino što je napredno u svemu tome je stupanj perfidnosti zla, koji je već toliki da se termin tolerancije rabi i vrijedi samo za one koji bezpogovorno prihvaćaju „duginu obitelj“, a za one koji se tvrdoglavo budu držali Božjih zakona već su pripremljene raznorazne giljotine.

 

No, kad se već rabi slika „duge“, u Bibliji znamo da se duga pojavila nakon općeg potopa (koji je pogodio one koji su onda propagirali iskvarenost kao nešto napredno), i bila je znak saveza između Boga i onih koji su bili vjerni Božjem zakonu.

 

U današnjem prvom čitanju Bog šalje proroka Jonu da upozori stanovnike Ninive kako će Niniva biti razorena ako se ne obrate od svojega zlog puta. Ninivljani su ozbiljno shvatili upozorenje proroka Božjeg te su povjerovali Bogu i obratili se.

 

Danas, više nego ikada, Crkva mora dignuti proročki glas, i to najprije unutar sebe same (jer su protubožje ideološke bujice zarazile glave mnogih vjernika i pastira) a onda i čitavome svijetu (Ninivi današnjice): „Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.“

Bez jasnog glasa Crkve oni to nemaju od koga drugog čuti, a Isus je upravo zato pozvao svoje prve učenike da ostave mreže i ribe, jer on ih želi učiniti ribarima ljudi.

 

Gospodin ozbiljno nailazi u ovo vrijeme pored tolikih svojih učenika, koji kao da su se stopili s poslovima svijeta, i zahtjeva od njih da se ostave toga, i da se pod što hitnije uhvate onoga za što ih je pozvao: upozoravati ljude na zle putove kojima idu i koji ih vode u propast, i pozivati na obraćenje.

 

Pavao upozorava: „Vrijeme je kratko!“

 

Vrijeme je kratko. Odsad i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta (1 Kor 7, 29-31).

 

Te njegove riječi zvuče tako suvremeno i obvezujuće za nas koji se nazivamo Kristovima u ovom vremenu revolucija i giljotina.

Sve naše poslove trebamo tako vršiti da oni budu ujedno upozorenje i navještaj onima koji su se utopili u obličje svijeta.

 

Znam za slučaj iz prve ruke kako se u jednoj firmi mladi par odlučio na civilno vjenčanje, ne računajući na sakrament braka blagoslovljen od Boga. (Taj je trend sve više rastući, kao i brakovi i veze na probu.) Svi iz te firme, koja ima stotinjak uposlenika, pozvani su na vjenčanje.

 

Međutim, od tih stotinjak (a većina kršćani), samo se troje našlo koji su jasno pred svima rekli: „Mi kao kršćani ne idemo na takvo vjenčanje, jer bismo svojim odlaskom poslali krivu poruku kako je to u redu.“ Iako su njih troje, među svim ostalima, sada kao crne ovce (ili bijele vrane), ali njihov glas bio je glas proroka Jone svima ostalima.

 

Svatko dakle od nas ima sličnu zahtjevnu zadaću: BITI GLAS PROROKA JONE U NINIVAMA DANAŠNJICE!

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault