joomla social media module

2017 10 06 27 ned kroz god gale

 

Znakovi poštivanja Sina Božjeg

 

Ovih dana sam ugledao veliki naslov na jednim novinama, a bilo je to iz misli koju je izrekao Bob Dylan – Nemojte čekati kraj života. Spasenje počinje upravo sada, danas.

 

Kako dakle živimo svoj sada, svoj danas? To je ono što će nas protresti kao zahtjev odozgor, a što će biti i naše razotkrivanje i presuda…

VINOGRAD iz današnje Isusove prispodobe, koja je jedna od nekoliko na tu temu, predstavlja sliku koja ODRAŽAVA NAŠ OSOBNI

 

ODNOS S BOGOM… Vinograd koji nam je bog sam priredio da radimo u njemu je CRKVA. Bog očekuje od radnika u vinogradu da dadnu od njegova uroda… Pokazatelj kakvi su radnici je kakav urod daju i kako ga daju...?!

 

KROZ POVIJEST JE BILO DOSTA UZURPATORA VINOGRADA...

 

S vremenom (kroz povijest Crkve) su se pojavljivali neki radnici u vinogradu koji su u datim okolnostima odlučili raditi i djelovati po svom, bez ikakve kontrole i nadzora i uvida u ono što rade…

 

Tako su se takvi odlučili čak mijenjati Božje prvotne naume s radnicima u vinogradu, s radom i s plodovima toga rada. Oni su odlučili ubaciti neka svoja pravila, neke svoje planove, neke svoje plodove i neki svoj način raspolaganja s urodom…

 

Kroz povijest Crkve bilo je takvih uzurpatora prostora vinograda, prostora Crkve, koji nisu poštovali baštinika, Isusa Sina Božjega, odnosno to su vješto kamuflirali napadom na Crkvu, a sebe su predstavljali kao one koji znaju bolje raditi u vinogradu. Sa svima njima došla su se velika nasilja, krvoprolića i lomovi, jer je njihovo srce bilo nasilničko i uzurpatorsko. Oni su u toj svojoj nasilničkoj otimačini vinograda odmah mijenjali nauk Kristov, mijenjali su teologiju sakramenata (naročito prema Euharistiji), i još puno toga što je bitno da bi vinograd bio zaista vinograd Gospodnji…

 

Danas pak živimou vremenu kad se ona otvorena agresija prema stvarnom vlasniku vinograda zamijenila perfidnošću i lukovašću nastupa prema onom dijelu vinograda koji nije bio pod njihovom uzurpacijom. To se događa preko tobožnjeg dijaloga o zajedništvu, jer svi eto vjerujemo u istoga Boga (a pritom uzurpatori ne mijenjaju onu svoju teologiju smišljenu uz put kao falsifikat vlasničkog lista i starine).

 

Taj vid perfidnosti je i puno opasnija unutranja agresija ciljanih namjera potpunog preuzimanja vinograda i izbacivanja svih vjernih slugu iz njega, a u konačnici i samog baštinika. Tako slušamo i čujemo (nerijetko i svjedočimo) kako se u nekim crkvama rastače liturgija, kako su ubacuju baloni i svjetovne glazbice koje kao imaju za cilj privući mlade, kako se čak pleše i izvode kojekavi igrokazi u prostoru gdje treba vladati strahopoštovanje i najdublja sabranost…, i još toliko toga što daje naznake najavljene grozote pustoši na svetom mjestu.

 

Ta uzurpacija vinograda je i prava agresija na sve svece i vjerne sluge Crkve Kristove (koje je Bog slao kroz povijest), na najveće svetinje, i najgrublje nepoštivanje Sina Božjega kojega se zapravo tako želi posve ukloniti kao zakonitog baštinika I vlasnika vinograda.

 

***

 

NE DAVATI UROD ZAKONITOM VLASNIKU VINOGRADA znači zapravo uporno odbijati popraviti se, odbijati ispraviti svoje krive postavke, svoje očito krivo izabrane metode djelovanja. No, i Bog je uporan u opomenama, i tako će biti sve do one konačne presude nepokornima i opakima.

 

BOG ŽELI VIDJETI KAKO SE SLUŽIMO vinogradom i plodom vinograda, i kakav urod donosimo, odnosno KAKAVO JE STANJE NAŠEGA SRCA. Ono se vidi po tome koliko odražavamo svojim životom pripadnost toj Crkvi, ili agresivno iskrivljujemo istinu i rastačemo milosti koje su nam dane na raspolaganje.

 

BOG NAM SVAKODNEVNO ŠALJE SVOJE SLUGE, njegovu Riječ da nas podsjeti kako svakodnevno očekuje od nas plodove rada u vinogradu (Crkvi), i svakodnevno nam (na kraju) šalje (daje) svoga Sina i očekuje posebno poštovanje prema Sinu (“Poštovat će moga sina”)…

 

POŠTOVANJE PREMA SINU pokazatelj je i zapravao razotkrivanje našeg nutarnjeg života… Nutarnje raspoloženje (stanje) vinogradara pokazalo se kad su trebali dati od uroda vinograda, što je zapravo pokazatelj zahvalnosti, detektor onoga što se zaista nosi iza vanjske kamuflaže, pokazatelj života u istini…

 

Jednom prilikom sam, kao student, bio s par prijatelja ispred zagrebačke katedrale, kadli nam pristupi dvoje naizgled dobroćudnih ljudi, srednjih godina. Započeli su s nama razgovor o vjeri, o Isusu, i činili su se pravi znalci, i naizgled odušeljeni i puni ljubavi. Međutim, mi smo kroz daljnji razgovor u temu stavili i Gospu, majku Isusovu. Na spomen Gospe, majke Isusove, lica ovo dvoje “ljubaznih kršćana” su najednom pocrvenjela od bijesa, počeli su skoro pa vikati: “Ona, ne spominjite nam Nju! Ona je samo jedna žena, stvorenje! I ništa više!”

 

“Ona je najveća od svih žena, i od svih ljudi. Ona je ipak majka Isusova.”, rekao je jedan od mojih prijatelja.

“To je idolopoklonstvo!”, sada su već počeli vikati.

“Tko vrijeđa majku Isusovu, vrijeđa i Isusa.”, dodao je odlučnim glasom drugi prijatelj, i nastavio: “Vi očito nemate majku, ili mrzite vlastitu majku. Da nije tako vi biste to zasigurno razumjeli.”

Na te riječi su se bijesno okrenuli i brzo se udaljili bjesneći i sipajući uvrede sada već i na Papu, na Crkvu, na Gospu…

 

Bili su to još jedni od lažnih radnika u vinogradu koji pokušavaju prisvojiti ono što je Božje, i koji su samo obukli odjeću kršćanskoga, a iznutra su sve činili kako bi uzurpirali, oteli, ubili i promijenili Božji naum, Božji nauk…

 

I njima Isus kaže – KAMEN KOJI ODBACIŠE GRADITELJI POSTADE KAMEN ZAGLAVNI....

 

Molitva: Gospodine Bože Svemogući, sačuvaj nas od laži, od uzurpatora tvoga svetog prostora, od samovoljnih radnika u vinogradu koji izbjegavaju i odbacuju tvoje pastire, tvoj nauk, tvoga baštinika Sina. Sačuvaj i nas također od svakog rada u tvom vinogradu koji ti na kraju ne bi donio urod iz njega. Daj nam svoju milost Gospodine Bože da ti ostanemo vjerni i neokaljani, i neka nas u tome prati i podupre svojim moćnim zagovorom Blažena Djevica Marija, majka tvoga Ljubljenoga Sina. Amen.

 

Petar Galić, OP