joomla social media module

2017 04 28 emaus

 

Čovjek bez imalo svjetla u životu je u stanju očaja, bez ikakvog mira i utjehe

 

Prema procjeni, s tempom kakav je sada, kroz par godina depresija će biti druga najraširenija bolest u svijetu, odmah nakon kardiovaskularnih bolesti.

 

Srce prije ili poslije svima stane, pa čak i onim najzdravijima, ali živjeti u ozračju mraka i umrijeti u mraku, to je najopasnije stanje.

Čovjek bez imalo svjetla u životu je u stanju očaja, bez ikakvog mira i utjehe. Biti u takvom mraku je smrt prije smrti, i stanje čak još gore od same fizičke smrti.

 

Susretao sam tolike teške bolesnike koji su odisali nadom, jer je u njima gorjelo svjetlo vjere. Poznavao sam jednog gospodina, kod koga sam se volio zadržati kod blagoslova obitelji. Bio je fizički slijep, ali je rado čitao Bibliju napisanu Brailleovim pismom (sistem pisma za slijepe i slabovidne), i pun oduševljenja volio je pokazati svoje znanje citirajući psalme ili razgovarajući o vjerskim temama. Misu nije propuštao, a svećenikovu propovijed skoro da je mogao doslovno prepričati. Iako u fizičkom mraku u njemu je gorjelo tako snažno Kristovo svjetlo koje se odražavalo i na njegovu licu. Volio je istaknuti: „Znate velečasni, mnogi misle kako ja ne vidim, ali ja vam zapravo vidim puno više nego oni misle.“

 

Potreba za Kristovim svjetlom je ono što su osjetila i dvojica prijatelja iz današnjeg evanđelja. Dok su putovali iz Jeruzalema prema Emausu bili su to duboko razočarani ljudi u čije srce se uselila gusta tama. Bili su u takvom stanju da kod vlastitih očiju nisu bili sposobni prepoznati Krista. On je za njih bio tek netko tko im se približio i našao na putu kojim su oni išli.

 

On je za njih bio neupućeni stranac kojemu je trebalo objasniti što se to događalo. Ali kad su mu pokušali objasniti otkrili su koliko su nemoćni u tome, i koliko ih ono njihovo razočarenje, depresija u koju su utonuli, sprječava da bi ovome strancu prenijeli svoju vjeru.

Razočarano srce nije u stanju očarati drugoga, jer takvo prenosi samo žalost i ozračje mraka.

 

Međutim, dvojici prijatelja uskoro taj „stranac“ postaje ono što su oni trebali biti strancu. On na kraju preuzima inicijativu i tumači im Pisma. Slušajući ga u njima se počinje paliti svjetlo kojeg su bili izgubili.

 

Kad su stigli u mjesto ka kojem su se njih dvojica bili zaputili „stranac“ se s njima počeo pozdravljati s namjerom krenuti dalje. Međutim, njih dvojica, prepoznavši promjenu kod sebe od kada im se taj pridružio, reagiraju tako da ga pošto poto zadrže kod sebe. „Ostani s nama jer zamalo će večer...“, navalili su jednodušno prema njemu. A on kao da je baš to čekao od njih, ostao je s njima i tada, u danu na izmaku, u njihovu životu je zasjalo do kraja svjetlo Krista uskrsloga.

 

S njima za stolom, odjednom on više nije stranac, nego domaćin koji uzima kruh, izriče blagoslov nad njim i lomi ga dajući im u tome kruhu sebe samoga. U tom činu oni ga prepoznaju i to prepoznavanje utvrdit će u njima sliku prisutosti do kraja njihova života.

Njihove oči su primili ono svjetlo istinskog gledanja koje treba zasjati u duši svakog čovjeka da bi čovjek mogao gledati. Njima je sad sve postalo jasno pa su, oslobođeni od opasnog stanja u koje su bili tonuli, oduševljeno komentiralli: „ Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“

 

Onaj gospodin koji je bio fizički slijep imao je tu potrebnu vatru, to svjetlo u srcu jer mu se Isus svakodnevno otkrivao iz Pisma koje je imao sa sobom, a sveta misa mu je bila vrhunac prepoznavanja. Upravo su to shvatila i dvojica prijatelja, te su i oni nakon toga mogli sa sigurnošću, sada gorućeg srca, biti autentični svjedoci događaja koji hrani vjeru i gledanje.

 

Lijek protiv sve raširenije moderne bolesti koja postaje epidemija, jer mnogima oduzima smisao i gasi jasnoću prepoznavanja i gledanja kod zdravih očiju, je povratak Kristovoj riječi, povratak Kristovu stolu (euharistiji) sa kojega nam se on sam lomi i daruje...

 

I U NAJGUŠĆEM MRAKU ISUS OSIGURAVA SVJETLO KOJE U TAMI SVIJETLI I TAMA GA NE OBUZE. SAMO MU SE ŽARKO POMOLI ŠTO ČEŠĆE RIJEČIMA: Ostani sa mnom Gospodine! Ispuni me svjetlom svoje prisutnosti! Rastjeraj tamu koja me pritišće! Ostani sa mnom Gospodine!

 

Petar Galić, OP