joomla social media module

2017 04 14 v petak gale

 

Spasenje u ranjivosti

 

Jesmo li slabi, ili smo jaki?

 

Želimo li ostaviti dojam i fascinirati? Imamo li potrebu stalno biti face u društvu? Zato u svijetu rastu nadmetanja u snagi i utrke u naoružanju. No, imaju li oni veze s Bogom, i kakav je njihov bog? A što je s onima koji su slabi, nezaštićeni, ranjivi? Misli li netko na njih? Što je s njihovim Bogom?

 

Danas Crkva stoji uz Isusov grob i čini se čudna u tom svom činu. DANAS RAZMIŠLJAMO O CIJENI PLAĆENOJ NA KRIŽU, i o svakoj kapi krvi iz rana Spasiteljevih.

 

A pogledamo li tko ga je poslao na križ vidjet ćemo da su to bili slični onima danas koji odaju dojam snage, moći i kontrole.

Jesmo li čudni svi mi koji se još uvijek držimo Raspetoga? Zar on nije pobijeđen i mi skupa s njime? Ipak, još nešto čudnije je u svemu tome: čini se kako oni „jaki“ bježe od križa, kao da ga se boje pored sve svoje sile.

 

Tko bi to shvatio, ali snaga Boga skrivena je u njegovoj ranjivosti. To je najavilo još ono dijete u Betlehemu, onako golo i izloženo. Ondje je započela ranjivost Božja koja trasira put spasenja.

 

SNAGA BOGA JE U RASPETOME I PUT SPASENJA JE U NJEGOVIM RANAMA.

 

Naš Bog se posve izložio..., i nije sakrivao lica svoga pred porugama i udarcima. Činio se pobijeđen i nemoćan, ali baš tada je počeo nezaustavljivo privlačiti k sebi.

 

A ja kad budem uzdignut sa zemlje sve ću privući k sebi – najavio je. I zaista se tako dogodilo... Snaga Božja skriva se u slabosti i zato pripada slabima, ranjivima... I sv. Pavao to je shvatio pa je mogao reći – Još više ću se hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

 

PUT DO KRISTA JE U IZLOŽENOSTI..., jer u križu Isusovu smješteni su svi ljudski promašaji. U tome je čudo „Božjeg trpljenja“, i ondje je ranjivost ljubavi dala sve od sebe. ZATO JE POBJEDA POTPUNA...

 

Isus Krist, Sin Božji, za nas ondje VISI GDJE SMRT SVE OTIMA DA JOJ SVE OTME.

 

GLEDATI S KRIŽA

 

Ono što je Isus učinio, učinio je za mene… Ono što je Isus učinio obilježilo je svačije čelo i dušu. Krv koja je potekla iz njegovih rana ima univerzalno značenje. Nju nije moguće izbjeći, niti je križ moguće sakriti. S njime dolazi ono što te ili iritira ili oslobađa, ovisno o tome kako ga doživljavaš.

 

A da bi se razumjelo svu dubinu onoga što se ondje dogodilo, kako napisa jedan pisac, nije dovoljno samo gledati u križ nego je potrebno gledati s križa. S križa sva bijeda svijeta postaje tako očita. S križa se vidi ono što svijet ne vidi, ono što logici svijeta izmiče. Zato Isus s križa i kaže – Oče oprosti im, ne znaju što čine.

 

Dokle god je čovjek samo promatrač ostaje dolje gdje vlada neznanje, sljepoća i tek puka znatiželja. I to je velika istina koja nas sve pogađa, jer nam je svima puno lakše govoriti o križu nego bit raspet.

 

Ali Križ nas suočava s onim što svatko od nas trenutno jest, raskrinkava našu laž i naše prazno hvalisanje, i stanje naše (ne)vjere.

No tek na križu možemo upoznati istinu, jer gore ona progovara oslobođena ograničenja naše sigurnosti. Kad dopustiš da te Križ privuče, tad te oslobađa od neznanja koje vlada u svijetu.

 

U KRIŽU je otajstvo koje pretvara prokletstvo u blagoslov, smrtonosni i razarajući otrov u lijek besmrtnosti. Zato danas svaki kršćanin prilazi križu, klanja mu se i ljubi ga, jer bol koja se na njemu dogodila postala je lijek svakoj ljudskoj boli, i spasonosna snaga koja izbavlja od histerije i očaja.

 

Zato čovjek koji časti Križ ne očajava, on nosi u sebi nadu osvjedočenu i osnaženu činjenicom da ga je Bog toliko ljubio … Zato kršćanin pjeva o križu, pjeva o krvi, pjeva o ranama… JER KRIST JE NA KRIŽU SVE OKRENUO U POBJEDU ŽIVOTA.

 

Petar Galić, OP