joomla social media module

2017 04 12 v cetvrtak gale

 

Krv žrtvovanog Jaganjca kao znak i snaga spašenih

 

Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. … tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga kao blagdan u čast Gospodinu. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena (Izl 12, 1-8. 11-14).

 

Slavlje blagdana Pashe za koje se klalo janje bez mane kao znak oslobođenja iz egipatskog ropstva za Židove je tako prerastao u najvažniju svetkovinu spomena i zahvale. Bog sam intervenirao je za svoj narod uz znake i čudesa sa silom svojom, to je ono što je odjekivalo u svakoj židovskoj obitelji dok su slavili Pashu.

 

Krv žrtvovanog janjeta kao znak zaštite, kao oznaka spašenih, onih koji su pod Božjom zaštitom... Bog je pokazao silu koja oslobađa od ropstva egipatskog, koja je jača od faraonovih okova. I to što je Bog učinio postala je zapovijed i savez na koji se uvijek iznova trebalo podsjećati, jer svaki zaborav na Božje djelo vodi čovjeka u novo ropstvo...

 

To je ono što svi mi trebamo slaviti, i što ne smijemo nikada zaboraviti: ono što je Bog sam učinio za svakoga od nas, a što je još puno veće od starozavjetne Pashe...

 

SNAGA NJEGOVA PONIŽENJA PERE NAS...

 

Pranje koje u nama treba izvršiti Bog je ono ključno za naše spasenje. Ovaj Isusov čin Petar nije razumio i bio mu je neprihvatljiv. Međutim, Isusove ozbiljne riječi - Ako te ne operem nećeš imati udjela sa mnom (Iv 13, 8)., vrlo brzo su u Petru slomile onu namještenu poniznost i lažni sram.

 

Naslućuje se kako nije u pitanju tek pranje nogu, nego je u pitanju ono pranje koje Juda nije dopustio u svom srcu.

 

RIJEČ JE O PRANJU BEZ KOJEGA NIJE MOGUĆE DIONIŠTVO U OTAJSTVU ŽRTVE.

 

Da bismo imali udjela s Isusom moramo dopustiti u sebi snagu njegova poniženja koje nas jedino može očistit...

 

SNAGA PONIŽENJA BOŽJEGA SINA RUŠI SVA PROTIVLJENJA...

 

Svatko mora proći ovaj proces koji je Gospodin zahtijevao i od Petra prvaka apostolskog.

 

TEMA ŽRTVE je središte euharistije! Žrtveno janje i žrtveni Jaganjac i snaga njegove krvi obilježavaju kuće spašenih. Tu cijenu i njezino značenje moraju upoznati sve generacije.

 

Novi savez s Bogom sklopljen je u cijeni Isusove krvi, i ono čemu je Stari savez bio tek blijeda slika sada se ostvarilo. Spasenje nam dakle dolazi samo kroz krv Jaganjčevu koja se za nas prolijeva na križu. I nema drugog načina kojim možemo biti opravdani i oprani.

Ne vrednovati tu žrtvu znači biti nezahvalan, i takvome onda mjesto u srcu, koje je trebalo biti za Isusa, zauzima đavao. To je stanje koje se dogodilo Judi.

 

BITI DIONIK ŽRTVE ISUSOVE TRAŽI ZAHVALNO SRCE..., traži srce spremno za Božje vodstvo, i srce u kojem je uvijek posebno mjesto samo za Boga.

 

DAR KOJI PROŽIMA SVA VREMENA

 

„Svi vijenci na grobu ne mogu nadoknaditi jedan jedini buket cvijeća koji je poklonjen za vrijeme života.“ A ako se daruje nešto u čemu je život, taj dar prožima sva vremena. Prava hrana je uvijek ona koja uključuje sebe ... za drugoga, ona u kojoj srce uvijek pomalo krvari dok podiže posve novi život. Isus nam je u činu Posljednje večere darovao svoj život, i svi dionici toga dara primaju od njegova života.

 

On je „buket cvijeća“ koji nikada ne vene nego se obnavlja u dušama onih koji ga primaju. To je nadvremena mogućnost u vremenu svakog čovjeka, biti dionik trenutka koji je vječnost u sebi (PARTICIPIRATI U DARU KOJI NADOKNAĐUJE SVE NAŠE MANJKAVOSTI).

Treba to proniknuti, ali razumijevanje daje onaj tko se i daruje.

 

Zato je potrebno slijediti primjer njegove darežljivosti. Ono što Isus čini je za svoje učenike, a ono što njegovi učenici trebaju činiti je isto za druge.

 

AKO SE GOSPODIN SVEGA TOLIKO SAGNUO ZA MENE, KOJIM PUTEM TREBAM PROĆI DA BIH GA SUSREO?

 

Petar Galić, OP