joomla social media module

2017 01 25 pokop f nikole

 

Na splitskom groblju Lovrinac pokopan fr. Nikola Dugandžić

 

U srijedu, 25. siječnja na splitskom groblju Lovrinac pokopan je dominikanac - svećenik fr. Nikola Dugandžić. Uz njegove sestre Radojku i Vidu; braću Marijana i Ivana, rodbinu i vjernike povezane s dominikanskim samostanom u Splitu na sprovodu su bila brojna braća dominikanci iz Splita, Zagreba, Bola na Braču, Starog Grada na Hvaru, Gruža i Dubrovnika. Sestre dominikanke iz Korčule, Dubrovnika, Splita, Šibenika i Zagreba predvodila je Časna Majka s. Katarina Maglica. Fr. Nikolu su ispratili i drugi redovnici i dijecezanski svećenici.

Sprovodne obrede vodio je fr. Jozo Čirko, župnik dominikanske župe Gospe od Ružarija, a prigodnu homiliju uputio je fr. Luka Prcela, prior samostana koji je govorio o njegovim posljednjim danima ovozemnog života. Ukazao je i na njegove redovničke i ljudske kvalitete te predanu ljubav. Na kraju, zahvalio je svima koji su bili uz fr. Nikolu posljednjih mjeseci teške bolesti koju je on strpljivo podnosio.

 

Misu zadušnicu u dominikanskoj samostanskoj crkvi u Splitu predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković, koji je na početku propovijedi rekao kako danas nismo ovdje zato što je fr. Nikola umro, nego zato što je živio, a vjerujemo da i dalje živi te se želimo moliti za njega i s njim biti molitveno povezani! Ukratko je progovorio o njegovu redovničkom pozivu, zavjetima, svećeničkom ređenju i odlasku na američki kontinent u Chicago u kojemu je djelovao do povratka u Hrvatsku. U sklopu Misije pokrenuo je hrvatsku subotnju školu, tamburaški zbor, crkveni zbor, nogometni klub „Leteći anđeli“, a osobit angažman bio je tijekom Domovinskoga rata kada je organizirao prikupljanje novčanih i materijalnih sredstava za Domovinu.

 

Provincijal je podsjetio kako se Nikola nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države prvi puta vratio u Hrvatsku 1991. godine u tijeku demokratskih promjena i nakon toga redovito dolazio na odmor. Nakon više pokušaja da mu se nađe zamjena kako bi se i trajno vratio iz tuđine 2006. godine dolazi u dominikanski samostan u Split gdje je između ostaloga vršio službu supriora, priora, knjižničara i arhivara, a na razini Provincije bio je član Provincijskoga vijeća.

 

Fr. Nikolu sam upoznao par godine nakon njegova prvog dolaska u domovinu, rekao je fr. Slavko i dodao:“Putovao je za Neum, ali vrlo uslužno me je dok sam još bio student odvezao do Dubrovnika da bi se potom vratio na svoje odredište. Naizgled mala gesta govori o veličini čovjeka, a takvim se pokazao i tijekom svih naših kasnijih susrete. Uslužnost, osjetljivost za druge, ljubav prema domovini, ponos na pripadnost dominikanskom redu… samo su neke odlike koje sam zapazio. Plod je to kako urođenih vrlina, tako i ne lakog životnog iskustva koje je započelo još u dječjoj dobi, a koje je opisao u autobiografskom djelu „Ovo nije priča. Od Krlovca do Michigana i natrag“ koje je objavio 2009. godine.“

 

U spomenutoj knjizi pronašao sam opis Nikolina prvog susreta s američkim kontinentom i novim svijetom. Dok je iz zrakoplova promatrao najljepši dio Chicaga „čiju 'Zlatnu obalu' oplakuju valovi Michigana“ on svjedoči da nije ni primijetio kamo dalje lete jer su mu „misli odletjele u ubogo i daleko, ali srcu drago selo Cerno i sićušni izvor Krlovac“, istaknuo je provicnijal Slavko i podsjetio na pokojnikove riječi: „Bilo je to munjevito proživljavanje dviju 'krajnosti'. Svaka puna svojih čari i svojih veličina. Prvu sam proživio, a druga je evo, preda mnom. Prva je prošlost, a druga je moja budućnost“.

 

Vjerujem da je posljednje vrijeme p. Nikolina života bilo slično. Dok je proživljavao križni put i razmišljao o tome kako je živio, misli su išle prema Očevom domu i susretu s novim svijetom. Po mirnoći kojom je to prihvaćao, vjerujem da je naišao na izvor koji je dublji od Krlovca i širi od Michigana – izvor Božje ljubavi. Zatim je govorio o drugom dijelu fr. Nikolina života koji nas je okupio, a to je život u skladu s riječima sv. Pavla: „Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.

 

Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.“ (1 Sol 4,13-14). Mi vjerujemo tim riječima, kao Isusovu obećanju: „"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`?“ ( Iv 14, 1-2). Vjerujemo da je u jednom od njih i fr. Nikola. On je nakon prvog povratka u domovinu posjetio rodnu kuću koja je prema njegovim riječima „ostala bez ljudske brige, ali još uvijek prkosi olujama vremena“ te je našao kako na zidu još uvijek stoji raspelo i slika nabožnog sadržaja i zaključio: „U ovoj je sobi nekada bujao zemaljski život, a danas su tamo još uvijek simboli vječnosti“.

 

U našem dragom fr. Nikoli Dugandžiću nekad je bujao zemaljski život tijekom kojega je kao dominikanac nastojao biti simbol vječnosti. Simbol je nestao, a nastupila je vječnost. Molimo Gospodina da njegovo nastojanje nagradi, slabosti mu oprosti i primi ga u svoje Kraljevstvo istinske slobode kojoj je tijekom cijeloga života težio, zaključio je fr. Slavko Slišković, provincijal.

 

Foto album