joomla social media module

2017 01 14 II ned domagoj a

 

U znaku križa obnovljeno je zajedništvo Boga i čovjeka

 

Kad je Isus došao krstiti se, Ivan je u njemu otkrio čistoću koju nikada nije zamijetio ni u jednom čovjeku. Među mnoštvom koje se okupljalo na Jordanu, Ivan je zasigurno slušao mračne priče o zločinima i grijesima tolikih posrnulih duša. Zato ne iznenađuje što nije odmah želio ispuniti Isusov zahtjev. Kako može on, grešnik, krstiti Bezgrešnoga i to među tolikim grešnicima?

 

Prošlu nedjelju vidjeli smo da je Ivan popustio i uronio Isusa u vodu Jordana. Kad je izašao iz vode, Isus je priklonio glavu i pomolio se na obali rijeke. Od toga trenutka započinje novo razdoblje u njegovu životu. Od toga trenutka Isus će za mnoge postati kamen spoticanja, ali će također pokazati kako je teško pomiriti nebo i zemlju, Boga i čovjeka.

 

On je došao kao Knez Mira, a mnogi su smatrali da je trebao uzeti mač i silom pokoriti neprijatelje Božjeg naroda. On je bio temelj glavnih obreda i propisa izraelskog naroda, a smatrat će ga najvećim neprijateljem i rušiteljem židovske tradicije. On je došao ispuniti Zakon koji je objavljen na Sinaju, a bit će osuđen kao najveći prijestupnik. On je došao slomiti Sotoninu silu, a bit će proglašen Belzebulom.

 

Nitko na zemlji nije Isusa u potpunosti razumio i zato je na neki način uvijek bio sam ili sa svojim Ocem. Njegova obitelj i rodbina nisu shvaćali smisao njegova poslanja. Čak ga ni njegovi najbliži učenici nisu razumijeli. Onaj koji je prebivao u vječnoj svjetlosti i koji je bio jedno s Ocem, morao je svoj život na zemlji provesti u neshvaćenosti i odbačenosti da bi naša radost i zajedništvo s Bogom bili vječni.

 

Ivan je bio duboko dirnut kad je vidio Isusa kako ponizno moli. Kad ga je okružila Božja slava i kad se začuo glas s Neba, Ivan je prepoznao znak koji je Bog obećao. On je znao da je onaj koga je krstio Otkupitelj svijeta. U tome trenutku, Ivan je s ispruženom rukom, pokazujući na Isusa, povikao: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!”.

 

Kao jedan od nas, Isus je morao nositi teret naše krivnje i naše nesreće. Ali zašto? Odgovor možda i nije tako težak kako se čini. Naime, kako će grešnik pobijediti grijeh? Kako će tama zaustaviti tamu? Kako će vatra ugasiti vatru? Samo onaj koji je bez grijeha može pobijediti grijeh. Samo svjetlost može zaustaviti tamu. Samo voda može ugasiti vatru. Ali voda ne može ugasiti vatru ako se s njom ne susretne, ako s njom ne dođe u dodir, ako i sama na neki način ne izgori i ne pretvori se u paru koja se diže u visinu.  

 

Bezgrešni je morao uzeti na sebe sve grijehe, svih ljudi, svih vremena. Svaki grijeh - ljubomora, oholost, lijenost, mržnja, taština, požuda - morao je pasti na Isusov Duh kako bi ga Božja ljubav ugasila i uništila. Vrhunac Božje ljubavi je Kristova muka, smrt i uskrsnuće. Pod križem Isus je doživio najveću težinu grijeha, ali na križu grijeh je i pobijeđen. U znaku križa čovjek je uzdignut prema nebu. U znaku križa obnovljeno je zajedništvo Boga i čovjeka.

 

Zato je Isus morao doživjeti svu sramotu grijeha. Onaj koji je volio mir morao je prebivati s nemirom. Istina je morala prebivati s neistinom, čistoća s nečistoćom. Isus je sam morao utrti stazu našega spasenja. Isus je sam morao nositi naš teret. Na njemu, koji je ostavio svoju slavu i prihvatio slabosti ljudskog roda, počiva otkupljenje svijeta.

 

Bog je pružio ruku spasenja s križa. Ne s kraljevskog trona. Ne s uzvišenog prijestolja. S križa. Je li itko shvatio smisao Ivanovih riječi “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta”? U vrijeme proroka Duh Božji je preko Izaije govorio o budućem Spasitelju: “Ko jagnje na klanje odvedoše ga… A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju”. Međutim, izraelski narod nije shvatio ovu pouku.

Tko želi shvatiti pouku o Jaganjcu Božjem mora ići onim putem kojim je išao Isus Krist. Mora prihvatiti ruku spasenja koja nam se pruža s križa.

 

Da bismo to mogli učiniti trebamo doći ispod križa. Da bi smo došli ispod križa trebamo se popeti na Golgotu. Da bi smo se popeli na Golgotu trebamo barem približno proći ono što je Isus prošao na svome putu do svoje Golgote.

 

Je li taj put jednostavan? Nije. I zato ne iznenađuje što mnogi nisu prihvatili Jaganjca Božjeg. I to ne samo u Isusovo vrijeme, već takoreći u svako vrijeme. I danas križ mnogima smeta. I neka im smeta. Znači da je živ i da govori jezikom koji ne prolazi - Božjim jezikom koji nas kršćane ohrabruje i govori nam da idemo naprijed - uvijek i bez obzira na sve: “Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim i on se k meni prignu i usliša vapaj moj”. Amen!

 

Fr. Domagoj A. Polanščak, OP