joomla social media module

201 10 11 novak c

 

Gospin hodočasnik – o. Česlav Novak, OP (1902. – 1946.)

 

Ove godine spominjemo se 70. obljetnice mučeništva o. Česlava Novaka – dominikanca kojemu se nakon posjeta Gospinome svetištu u Bošnjacima na zapadu Srijema 1946. godine izgubio svaki trag. Tim povodom, a vezano i uz temu broja, prisjetit ćemo se martira o kome se donedavnopremalo govorilo pa je ovaj prilog doprinos u oživljavanju toga sjećanja.

 

O. Česlav Novak rođen je u Kaštel Štafiliću 2. svibnja 1902., a krsno mu je ime bilo Marin. U dominikanski red stupio je u Dubrovniku 22. prosinca 1919. gdje je godinu dana kasnije, 23. prosinca, položio prve redovničke zavjete. U listopadu 1921. godine pošao je na studij u Rim (Angelicum) gdje je postigao lektorat i doktorat iz teologije. Tamo je 3. srpnja 1927. zaređen za svećenika uz mladomisničko geslo: "Uzet ću kalež spasenja i prizvat ću ime Gospodnje" (Ps 115).

 

Iz samostana u Gružu20. veljače 1943. prelazi u Bol gdje je 10. rujna 1945. imenovan upraviteljem Trećega reda.Potom odlazi u Suboticu (20. svibnja 1946.) radi pastoralne pomoći preopterećnoj subraći.Posljednji je put viđen u Bošnjacima 10. rujna 1946. gdje je po svemu sudeći i smaknut, a tijelo mu nije nikada pronađeno. Od napisanih tekstova spominje se kao autor "Svete mise i duhovnoga života" objavljenog u dominikanskoj reviji Duhovni život 1931. godine (god. III., sv. 1., str. 22. – 29.).

 

Konkretnije je o o. Česlavu pisao fr. Tomo Vereš OP (1930. – 2002.) u članku "Dominikanci u Subotici (1945-1948)" objavljenom 1990. godine. U njemu autor daje povijesni pregled dominikanskoga djelovanja u tome gradu od 1945. do 1948. godine gdje su oci "svojim raznolikim i požrtvovnim pastoralnim radom nastavili osvajati poluvjernike i nevjernike za Crkvu, a učvršćivati u vjeri kolebljivce i bojažljivce (...)". Koliko ih je domaći puk zavolio govori i činjenica da su ih u međusobnom razgovoru nazivali "naši bili fratrovi", smatrajući ih u tako kratkom vremenu od dolaska - svojima.

 

Kako je subotička zajednica rasla u vjeri te svoj utjecaj proširila na ostale dijelove grada, ali i Bačke – postala je trn u oku tadašnjoj vlasti koja je odlučila protjerati oce dominikance. "Prvi zabrinjavajući znak" toga djelovanja, a "koji je duboko potresao i ražalostio cijelu zajednicu bio je zagonetan nestanak o. dra Česlava Novaka u mjesecu rujnu 1946. u Bošnjacima blizu Županje." – kako učlanku navodi fr. Vereš.

 

Evo što u nastavku teksta piše o samome o. Česlavu:

 

O. Česlav je došao u Suboticu 20. svibnja te godine da bi pomogao svojoj subraći koja su bila preopterećena mnogobrojnim pastoralnim dužnostima, osobito zbog odlaska upravitelja vikarije o. Horšića u Bačko Petrovo Selo da uči mađarski jezik. Još prije nego je stigao u Suboticu pročulo se da dolazi jedan 'bili fratar' koji spada među ponajbolje propovjednike u Hrvatskoj. I doista o. Česlav je oduševio vjernike svojim sadržajnim propovijedima te je bio često pozivan na razne župe u Subotici i u Bačkoj da naviješta Riječ Božju.

 

No početkom mjeseca rujna iznenada se dogodio njegov zagonetan nestanak koji kroničar potanko opisuje: 'Dan prije Male Gospe 7-IX-1946. otišla je procesija-hodočašće iz Subotice u Bijeli Aljmaš, gdje se nalazi svetište Majke Božje. Hodočasnike iz Subotice poveo je naš o. Česlav, koji je sam to zaželio. Iz Bijeloga Aljmaša otišao je u Bošnjake, da vidi mjesto na kojem se, kako mnogi kažu, pokazuju viđenja. Na 9-IX – večer bio je na mjestu ukazivanja, gdje dolaze mnogi vjernici.

 

Bio je o. Česlav, kako kaže osoba, s kojom je iste večeri razgovarao, oduševljen. Prenoćio je kod župnika te župe. Jutrom u 4 sata na 10-IX-1946. o. Česlav je napustio župni stan. I od toga časa, pa sve do danas, za njega ne znamo ništa. Uzalud svako traženje. Dapače ga je otišao tražiti o. Kazimir, da barem saznamo, gdje se nalazi. Ali, ništa. Nema nikakvih vijesti.'[1]

 

Svatko je uglavnom slutio ili s razlogom pretpostavljao tko je zapravo uklonio o. Česlava sa zemlje živih, samo nitko nije mogao dokazati da je to upravo on učinio. Nestankom o. Česlava pao je prvi dominikanski mučenik uspješnog naviještanja Evanđelja u Subotici i Bačkoj.

 

Ovo su tek osnovni podaci s kojima trenutno raspolažen, a vjerujem da bi se daljnjim istraživanjima došlo do konkretnijih podataka i zaključaka. Na što bi za kraj priloga obratio pozornost jest lokacija koju je o. Česlav posjetio prije pogibije. Kako se vidi iz priloženoga zapisa, kroničar spominje da se radilo o Bošnjacima, točnije mjestu gdje su se "pokazivala viđenja". Njimeje, očito,bio oduševljen, a moguće je da je impresije prenio bošnjačkome župniku Marijanu Galoviću (1872. – 1950.) kod kojega je i prespavao. On ga je jutrom 10. rujna 1946. vjerojatno otpratio što je kasnije mogaoposvjedočiti Česlavovoj subraći.

 

Stari je župnistan u Bošnjacima srušen,no mjesto kojim je bio tako oduševljen i dalje postoji! Njega domaćipuk naziva svetištem Drage Gospe Bošnjačkekoje na dane Blažene Djevice Marije okuplja brojne hodočasnike. Prema kazivanju naroda, tamo se od 1945. godine navodno ukazivala Gospa što je sigurno zaintrigiralo i o. Česlava da krene, pokazat će se, na svoje posljednje hodočašće. Svetište će par godina kasnije doživjeti sudbinu sličnusubotičkim dominikancima – nove vlasti će ga porušiti, a narodu zabraniti okupljanja sve dok krajem prošloga stoljeća ne dođe do obnovei novih hodočašća.

 

Nedvojbeno je kako je Katolička Crkva u osobi o. Česlava Novaka dobila mučenika koji tek čeka beatifikacijsku potvrdu vlastitoga kršćanskog svjedočanstva. Povijesna je na koncu činjenica da je uz njeganeizostavno i svetište Drage Gospe Bošnjačke koje će, vjerujem, postatimjestom češćega dominikanskog hodočašćenja.

 

Izvori i literatura:

 

Podaci o o. Česlavu Novaku OP, dopis fr. Ante Gavrića OP br. 92./2000., Hrvatska dominikanska provincija, Zagreb, 22. ožujka 2000., autorov arhiv (preslik).

 

Radelj, Petar Marija, "Bibliografija časopisa 'Duhovni život' (1929-1942)", u: Bogoslovska smotra, god. 63., br. 1. – 2., Zagreb, 1993., str. 230. – 250.

 

Vereš, Tomo, "Dominikanci u Subotici (1945-1948)", u: Croatica christiana periodica, god. XIV., br. 25., Zagreb, 1990., str. 78. – 93.

 


[1] O. dr. Anđelko Rabadan, dominikanac, zamolio je svoga osobnog prijatelja dra Ivana Ribara, tada predsjednika skupštine FNRJ, da se zauzme kako bi izišla na vidjelo istina o zagonetnom nestanku o. Česlava. Ali ta je intervencija također ostala bez rezultata.

 

Antun Lešić, mag. educ. (Bošnjaci)

 

 

 

 

0
0
0
s2sdefault